Kako ubrzati rast kod dece: šta sport i vežbe zaista mogu, a šta su mitovi

Kratak odgovor: nijedan sport i nijedna vežba ne mogu da „izduže“ dete — ni košarka, ni istezanje, ni visenje na vratilu. Gornju granicu visine postavljaju geni, a kosti rastu na pločama rasta svojim tempom. Ali do te granice dete ne stiže samo od sebe: rast može da se uspori kada telu nešto nedostaje — energija, gradivni materijal, san. To je deo na koji roditelj zaista može da utiče. Sport u tome ima važnu ulogu — samo ne onu koju mu obično pripisujemo.

Kako ubrzati rast kod dece — godži bobice u crtanom stilu voze biciklu, preskaču vijaču i igraju fudbal

U ovom tekstu ćete naći zašto vežbanje podiže hormon rasta u krvi, a dete ipak ne raste brže od toga; šta pokazuju istraživanja na deci koja godinama treniraju; istinu o šest najčešćih mitova (košarka, istezanje, plivanje, tegovi, gimnastika, skakanje); kada sport može da zakoči rast; na šta da pazite u periodu naglog rasta — i šta nam pišu roditelji mladih sportista.

Sadržaj

  1. Zašto se rast ne može ubrzati, a može usporiti
  2. Vežbanje podiže hormon rasta — pa zašto dete ne raste brže?
  3. Šta pokazuju deca koja godinama treniraju
  4. Šest mitova o sportu i visini
  5. Šta sport zaista daje detetu koje raste
  6. Kada sport može da zakoči rast
  7. Nagli rast i sport: zašto kolena bole baš sada
  8. Koliko kretanja je dovoljno — i koliko se naša deca kreću
  9. Šta nam pišu roditelji mladih sportista
  10. Kada kod pedijatra
  11. Pitanja roditelja
  12. Izvori

1. Zašto se rast ne može ubrzati, a može usporiti

Kosti rastu u dužinu na pločama rasta — slojevima hrskavice na krajevima dugih kostiju. Ćelije u tim pločama se dele, hrskavica se pretvara u kost i kost se izdužuje. Taj proces vode hormoni (hormon rasta, hormoni štitne žlezde, a u pubertetu i polni hormoni), a krajnju granicu postavljaju geni. Studija na više od 143.000 parova blizanaca pokazala je da oko 80% razlika u visini među ljudima potiče od nasleđa — o tome smo pisali detaljno u tekstu Ishrana i rast dece.

Zamislite to kao automobil koji vozi po ograničenju brzine koje je postavio neko drugi. Ne možete ga naterati da ide brže od ograničenja. Ali možete da ga usporite — povučenom ručnom kočnicom. Kod rasta deteta, „ručne kočnice“ su:

  • premalo hrane u odnosu na potrošnju (o tome u poglavlju 6),
  • nedovoljno sna — hormon rasta se najviše luči noću, u dubokom snu,
  • neprepoznata hronična bolest — od celijakije do slabijeg rada štitne žlezde (sve uzroke smo razložili u tekstu Uzroci niskog rasta kod dece),
  • dugotrajan stres i emocionalna patnja — domaći pedijatri opisuju i nizak rast uslovljen psihosocijalnim razlozima, posle razvoda, odlaska roditelja u inostranstvo ili u domovima za decu bez roditeljskog staranja (Katanić, Scripta Pediatrica).

Kad se kočnica otpusti — bolest leči, ishrana popravi — dete često uđe u takozvani nadoknadni rast i neko vreme raste brže od vršnjaka. To je situacija u kojoj se rast zaista „ubrzava“: ne preko granice koju postavljaju geni, nego nazad ka njoj. I zato je pravo pitanje roditelja ne „kako da ubrzam rast“, nego „da li nešto koči rast mog deteta — i ima li njegovo telo sve što mu za rast treba?“

2. Vežbanje podiže hormon rasta — pa zašto dete ne raste brže?

Ovde je izvor većine zabune, i vredi ga razumeti jer objašnjava sve mitove koji slede.

Istina je: intenzivno vežbanje podiže hormon rasta u krvi. Pregled istraživanja Kita Stouksa sa Univerziteta u Batu pokazao je da lagano kretanje ne podiže hormon rasta, a da ga intenzivan napor — onaj od kog se dete zadiše i oznoji — podiže, ali tek kad se pređe određeni prag (Stokes, Growth Hormone & IGF Research, 2003). Izraelski i američki pedijatri koji se bave decom sportistima taj prag opisuju kao napor koji traje duže od desetak minuta iznad takozvanog anaerobnog praga (Eliakim, Cooper i Nemet, Pediatric Exercise Science, 2014).

Efekat je toliko pouzdan da su ga endokrinolozi decenijama koristili kao test. Još 1973. britanski lekari su objavili da vežbanje može da posluži kao prvi korak u proveri da li hipofiza luči hormon rasta (Lacey, Hewison i Parkin, Archives of Disease in Childhood, 1973). U jednoj kasnijoj seriji, od 59 niske dece koja su deset minuta trčala na traci, kod 49 je hormon rasta skočio dovoljno da se nedostatak isključi (de San Lazaro i sar., Archives of Disease in Childhood, 1984).

Pa zašto onda deca koja svaki dan treniraju ne rastu brže?

Zato što skok hormona rasta u krvi nije isto što i centimetri. Najbolje to pokazuje primer sa suprotnog kraja — glad. Dva dana gladovanja podižu dnevno lučenje hormona rasta čak pet puta (Hartman i sar., Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism, 1992). A ipak znamo da gladna deca ne rastu — rastu manje. Objašnjenje je u tome kako hormon rasta radi: on sam ne izdužuje kosti, nego podstiče jetru da proizvodi drugi signal, IGF-1, i tek taj signal radi na pločama rasta. Kod pothranjenosti je hormona rasta u krvi normalno ili čak previše, ali je IGF-1 nizak — telo „ne sluša“ hormon rasta, jer štedi energiju. Isto je opisano i kod dece sa nedovoljnom ishranom: visok hormon rasta, nizak IGF-1, i normalizacija tek kad se ishrana popravi (Fazeli i Klibanski, Journal of Endocrinology, 2014).

Zato savet sa nekih sajtova da se uvede „gladan dan“ radi hormona rasta za dete nikako ne važi. Hormon rasta u krvi će možda porasti, ali dete od toga neće porasti — a energija koju telo nije dobilo upravo je ono što rastu treba. Šta je u rastu deteta zaista prirodno, a šta samo nosi takvu etiketu, razloženo je u tekstu „Prirodni hormon rasta“ za decu.

Isto važi za trening. Kratak skok hormona posle utakmice je normalna reakcija organizma na napor, a ne „doza“ koja se sabira u centimetre. Kod dece pre puberteta taj skok je često i mali — u švajcarskom istraživanju na 83 deteta, posle standardnog testa na biciklu skoro svako treće dete imalo je nizak odgovor, i to je kod dece pre puberteta bio sasvim normalan nalaz, nezavisno od visine (Greene, Torresani i Prader, Archives of Disease in Childhood, 1987).

Ukratko: vežbanje i glad podižu hormon rasta u krvi. Nijedno od toga ne pravi decu višom. Za rast je važno da li telo ima energije i gradivnog materijala da na hormon odgovori.

3. Šta pokazuju deca koja godinama treniraju

Ako sport ne ubrzava rast, da li ga možda usporava? Na sreću, ovo pitanje je jedno od najbolje istraženih u sportskoj medicini dece.

  • Plivanje, atletika, veslanje. Robert Malina, verovatno najcitiraniji istraživač rasta mladih sportista, sabrao je studije i zaključio da ni svakodnevna fizička aktivnost, ni bavljenje sportom, ni sistematski trening ne menjaju krajnju visinu, ni vreme ni brzinu skoka rasta u pubertetu — ni kod dečaka ni kod devojčica (Malina, Medicine & Science in Sports & Exercise, 1994).
  • Poljska deca praćena godinama. U tri dugoročne studije u Poljskoj, redovan trening tokom puberteta nije uticao ni na dostignutu visinu, ni na brzinu rasta, ni na vreme sazrevanja (Malina i sar., International Journal of Sports Medicine, 1997).
  • Trkači na duge staze. Deca od 8 do 15 godina koja su intenzivno trenirala trčanje praćena su četiri do pet godina — rasla su kao i ostala deca (Eisenmann i Malina, International Journal of Sports Medicine, 2002).
  • Danska deca u četiri sporta. Istraživači su pratili 184 deteta od 9 do 13 godina koja su takmičarski trenirala plivanje, tenis, rukomet ili gimnastiku. Razlike u visini između sportova postojale su već kad su deca imala dve do četiri godine — dakle pre nego što su počela da treniraju. Ni vrsta sporta ni broj sati treninga nedeljno nisu promenili koliko je dete visoko u odnosu na vršnjake (Damsgaard i sar., Medicine & Science in Sports & Exercise, 2000).

Isto pokazuje i jedno novije domaće istraživanje. Na 105 dece od 8 do 11 godina koja treniraju džudo, rvanje ili plivanje, autori sa Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja u Leposaviću i Fakulteta za sport Univerziteta „Union — Nikola Tesla“ zaključili su da je visina bila jedan od kriterijuma po kojima su najmlađi birani u sport, a da rana sportska specijalizacija nije značajno uticala na građu tela (Marković, Toskić, Arsenijević i Aksović, 2025).

Iz svega ovoga sledi pravilo koje razbija većinu mitova: ne pravi sport visoku decu — visoka deca biraju (i bivaju birana za) određene sportove.

4. Šest mitova o sportu i visini

Infografika: šest mitova o sportu i visini dece i šta o svakom kažu istraživanja

Mit 1: „Košarka i odbojka čine decu višom“

Najrašireniji mit, i najlakše ga je razumeti kad se okrene: trener košarke u prvom razredu osnovne škole ne bira decu nasumice. Bira visoku decu, i ta deca ostaju u sportu u kome im visina donosi prednost. Niža deca u košarci češće sede na klupi i odlaze u druge sportove. Posle deset godina, ekipa juniora je visoka — ali zbog selekcije, a ne zbog skokova na koš. Danska studija iz prethodnog poglavlja to pokazuje brojkama: razlike u visini između sportova postoje već kod dece od dve do četiri godine.

Košarka i odbojka su odlični sportovi — za koordinaciju, kosti, srce i druženje. Ali dete koje ne voli loptu ne treba upisivati na košarku „da poraste“.

Mit 2: „Visenje na vratilu i vežbe istezanja produžavaju telo“

Ovaj mit ima zrno istine, i zato je uporan. Između pršljenova kičme nalaze se diskovi koji tokom dana, pod težinom tela, gube deo tečnosti, a tokom noćnog ležanja je ponovo upijaju. Zato smo svi ujutru viši nego uveče. U istraživanju na školskoj deci u Sautemptonu najveći deo tog gubitka desio se tokom prepodneva, a posle šest sati na nogama visina se više nije menjala (Voss i Bailey, Archives of Disease in Childhood, 1997). Kod 98 dece sa skoliozom, merene četiri puta u toku dana, razlika između jutra i večeri bila je u proseku oko 0,7 cm (Journal of Back and Musculoskeletal Rehabilitation, 2019).

Visenje i istezanje rasterećuju kičmu i mogu da „vrate“ deo tog dnevnog gubitka — na sat-dva. To je razlog zašto roditelji ponekad izmere dete posle vežbi i vide pola centimetra više. Ali ploče rasta su unutar kostiju, i na njih visenje ne deluje. Do večeri je kičma opet ista.

Praktična pouka iz ovoga je druga, i važna: dete uvek merite u isto doba dana, najbolje ujutru, inače ćete porediti jutarnje i večernje brojeve i videti „rast“ ili „zastoj“ kog nema. Kako se dete pravilno meri kod kuće, objasnili smo u tekstu Nizak rast kod dece.

Mit 3: „Plivanje izdužuje telo“

Vrhunski plivači su visoki, kao i košarkaši — i iz istog razloga. Plivanje je bilo jedan od sportova u Malininom pregledu iz 1994. i u danskoj studiji iz 2000, i ni u jednom nije pokazalo uticaj na krajnju visinu. Plivanje je, inače, jedan od najboljih sportova za dete — ali za srce, pluća, kičmu i držanje, ne za centimetre.

Mit 4: „Tegovi zaustavljaju rast“

Ovo je mit koji je decenijama odvraćao roditelje i trenere od vežbi snage, i on je danas zvanično odbačen. Američka akademija za pedijatriju (AAP) ga navodi doslovno među mitovima: dobro osmišljen trening snage nema nikakav negativan uticaj na rast, a može da pomogne da kosti budu jače (AAP — Resistance training in youth: myth vs. fact). Isto stoji i u kliničkom izveštaju AAP-a iz 2020: pravilno vođeni programi nemaju negativan efekat na ploče rasta, rast u visinu ni srce (Stricker, Faigenbaum i McCambridge, Pediatrics, 2020).

Ključne reči su „dobro osmišljen“ i „pod nadzorom“. Povrede ploča rasta u teretani dešavaju se kod dece koja sama dižu preteške tegove, sa lošom tehnikom, bez trenera. Vežbe sa sopstvenom težinom (sklekovi, čučnjevi, zgibovi) i lagani tegovi uz stručno vođenje su bezbedni i od školskog uzrasta.

Mit 5: „Gimnastika i balet koče rast“

Gimnastičarke su niske, i dugo se verovalo da ih je takvim napravio trening. Međunarodna gimnastička federacija je zato okupila komisiju stručnjaka za rast iz više zemalja, koja je 2013. zaključila: odrasla visina gimnastičara i gimnastičarki nije umanjena intenzivnim treningom, rast trupa i nogu nije usporen, a ni skok rasta u pubertetu (Malina i sar., Sports Medicine, 2013). Gimnastičari su niski uglavnom zato što u ovom sportu ostaju niska deca koja kasnije sazrevaju — njihov rast liči na rast nesportista sa istom građom.

Postoji, međutim, i opreznije mišljenje, i pošteno je da ga navedemo. Grčki istraživači su kod gimnastičara, naročito muških, zabeležili usporen rast i kasniji pubertet, i upozoravaju da se to dešava pre svega u sportovima u kojima se ograničava hrana (Georgopoulos i sar., Annals of the New York Academy of Sciences, 2010). Problem tu nije gimnastika, nego premalo energije — o tome u poglavlju 6.

Mit 6: „Skakanje i preskakanje vijače rastežu kosti“

Skakanje ne izdužuje kosti, ali radi nešto drugo, vrlo vredno: jača ih. Kosti reaguju na udare i opterećenje tako što postaju gušće i čvršće. Zato Svetska zdravstvena organizacija u preporukama za decu posebno navodi aktivnosti koje jačaju kosti — trčanje, skakanje, igre sa promenama pravca — i ističe da fizički aktivnija deca imaju veću koštanu masu (SZO, Smernice za fizičku aktivnost, 2020). Kost se, dakle, gradi u širinu i gustinu, ne u dužinu — a to je ulaganje koje traje ceo život.

5. Šta sport zaista daje detetu koje raste

Porodica godži bobica se bavi sportom u parku: mama i tata igraju badminton, devojčica preskače vijaču, dečak vozi biciklu, mališan šutira loptu

Kad se skinu mitovi, ostaje lista koja je zapravo duža i važnija od par centimetara:

  • Jače kosti. U detinjstvu i pubertetu se gradi koštana masa koja treba da traje ceo život. Kretanje sa udarima (trčanje, skakanje, igre loptom) je za to najvažnije.
  • Mišići i držanje. Dete sa jakim leđnim i trbušnim mišićima stoji uspravnije — a pogrbljeno dete se na merenju i samo „skrati“.
  • Apetit. Aktivno dete troši više energije, pa je obično i gladnije — što kod izbirljive dece ume da bude dobrodošlo.
  • Samopouzdanje. Za dete koje je niže od vršnjaka, sport u kome je dobro (a takvih ima mnogo: fudbal, gimnastika, borilački sportovi, tenis, plivanje) često je najbolji odgovor na zadirkivanje zbog visine.

6. Kada sport može da zakoči rast

Sport sam po sebi ne usporava rast. Ali postoji jedna situacija u kojoj može — kada dete troši više energije nego što unosi, i to dugo.

Međunarodni olimpijski komitet ovo stanje zove relativni energetski deficit u sportu (engleska skraćenica REDs). U svom stavu iz 2023. stručnjaci MOK-a objašnjavaju da se u telu procesi rasta, oporavka, razmnožavanja i fizičke aktivnosti takmiče za istu energiju, i da kod dugotrajnog manjka energije telo štedi — a među posledicama navode i usporen rast i razvoj (Mountjoy i sar., British Journal of Sports Medicine, 2023). Pregled iz 2023. posvećen adolescentima navodi da hronično premalo energije kod mladih sportista može da uspori rast, odloži pubertet i umanji stvaranje koštane mase (Gould i sar., International Journal of Sports Medicine, 2023). To je, uostalom, isti mehanizam kao kod gladi iz poglavlja 2: hormona rasta ima, ali telo ga „ne sluša“.

Najveći rizik postoji u sportovima u kojima je važna niska telesna težina ili vitkost: ritmička i sportska gimnastika, balet, umetničko klizanje, trčanje na duge staze, i sportovi sa kategorijama težine (džudo, rvanje, boks, karate) u kojima se „skida kila“ pred takmičenje.

Infografika: pet znakova da dete sportista troši više energije nego što unosi

Na šta da obratite pažnju:

  • dete gubi na težini ili mesecima ne dobija na težini, iako raste;
  • stalno je umorno, rezultati na treninzima padaju;
  • česte povrede, naročito prelomi od zamora (bol u kosti bez udarca);
  • kod devojčica: izostanak prve menstruacije posle 15. godine ili prestanak menstruacije koja je već bila redovna;
  • dete broji kalorije, preskače obroke ili ga trener ili okolina podstiču da „skine kilažu“.

Ako prepoznate nešto od ovoga, razgovarajte sa pedijatrom ili lekarom sportske medicine. Rešenje skoro nikada nije prestanak treninga, nego da dete jede onoliko koliko trenira. Šta i koliko detetu treba po uzrastu, razložili smo u tekstu Ishrana i rast dece.

7. Nagli rast i sport: zašto kolena bole baš sada

Tokom puberteta dete prolazi kroz skok rasta — period od oko dve godine u kome raste najbrže još od ranog detinjstva. Kosti, mišići i tetive tada rastu brzo, ali ne uvek istim tempom, pa tetive jače vuku za mesta na kojima se kače za kost (Nemours KidsHealth).

Zato se baš u tom periodu kod mladih sportista javljaju dve tipične tegobe:

  • Bol ispod kolena (Osgud-Šlaterova bolest) — kvrga ispod čašice koja boli pri trčanju, skakanju i klečanju. Česta je u fudbalu, košarci, odbojci i atletici.
  • Bol u peti (Severova bolest) — kod mlađe dece, takođe u sportovima sa trčanjem i skokovima.

Obe su iritacija ploče rasta na mestu gde se kači tetiva, i obe prolaze same kada se rast završi (AAP — Osgood-Schlatter Disease, Care of the Young Athlete). Ne „koče“ rast i ne skraćuju dete — ali zbog njih dete ponekad mora da smanji intenzitet treninga dok se tegobe ne smire. Razgovarajte o tome sa trenerom i pedijatrom; bol se ne „trenira kroz“.

U istom periodu mnoga deca privremeno postanu nespretnija — ruke i noge su odjednom duže nego što mozak „zna“. To je normalno i prolazi.

Saveti za roditelje mladih sportista u pubertetu:

  • merite dete tri do četiri puta godišnje, uvek ujutru — kada primetite da naglo raste, to je period kada su kolena i pete osetljiviji;
  • recite treneru kada dete naglo raste; dobri treneri u tom periodu smanjuju broj skokova i sprintova;
  • pazite da dete u tom periodu dobro jede i spava — telo tada troši mnogo energije samo na rast.

8. Koliko kretanja je dovoljno — i koliko se naša deca kreću

Infografika: preporuka od 60 minuta kretanja dnevno i koliko je deca u Srbiji ispunjavaju

Svetska zdravstvena organizacija preporučuje da se deca i mladi od 5 do 17 godina svakog dana najmanje 60 minuta umereno do intenzivno kreću — toliko da se zadišu — i da najmanje tri puta nedeljno to bude intenzivnija aktivnost koja jača mišiće i kosti (Chaput i sar., International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity, 2020). Šezdeset minuta ne mora odjednom: računa se i odlazak peške u školu, i fizičko, i igra u dvorištu.

U Srbiji je daleko od toga. Po istraživanju ponašanja školske dece Instituta „Batut“, preporučenih 60 minuta svakog dana ispunjava samo 41,8% dečaka i 25,5% devojčica od 11, 13 i 15 godina (021.rs, podaci Instituta „Batut“), a po najnovijem istraživanju iz 2022. dovoljno je aktivna samo trećina dece tog uzrasta (021.rs, 2024). Drugim rečima, tri od četiri devojčice u pubertetu kreću se manje nego što bi trebalo — upravo u godinama kada se gradi najveći deo kostiju za ceo život.

Za roditelja koji želi da učini nešto za rast svog deteta, ovo je zapravo najkorisnija informacija u celom tekstu: ne treba tražiti sport koji će dete učiniti višim, nego sport koji će dete voleti dovoljno da se njime bavi godinama.

9. Šta nam pišu roditelji mladih sportista

Godži uzgajamo od 2013. godine na sopstvenoj plantaži kod Subotice i sav rod pretvaramo u jedan proizvod — matični sok od godži bobica. Mnogi naši kupci su roditelji dece koja treniraju fudbal, košarku i odbojku, i mnogi od njih su svoje iskustvo podelili javno, na stranici Iskustva kupaca. Izdvojili smo nekoliko, jer se u njima ponavljaju iste teme o kojima piše ovaj tekst.

„Mnogo mu znači svaki centimetar“

U poglavljima 3 i 4 videli smo da se u neke sportove deca biraju po visini. Niko to ne oseća jače od mladih golmana:

„Od kada mi sin koristi Goji sok na prirodnoj bazi, porastao je 8 cm za 6 meseci. Mnogo mu znači svaki centimetar, pošto je golman u fudbalu.“ — Vukašin Vojvodić

„Aktivan sam sportista (golman), treniram svaki dan i imam velike napore, a kao što znate u Srbiji gledaju samo visoke golmane (nažalost). […] Za ovo vreme kako pijem sokić porastao sam 7 cm.“ — Branko Nikolić, 15 godina, posle godinu dana

Pet treninga nedeljno, a čašica uveče

„Dete od 14 godina koje je aktivni sportista (5 treninga nedeljno + utakmica), svake večeri pije pre spavanja sok i za 12 popijenih flašica porastao je 3 cm.“ — Mihajlo Nešić, Smederevo

„Goji matični sok koristi moj sin već pet meseci, ima 13 godina i trenira košarku, a u tom periodu porastao je svaki mesec po 1 cm i ne samo to, primetio sam da se brže oporavlja posle napornog treninga.“ — Goran Miladinović

Snaga i energija

„Klinac je aktivni sportista — fudbaler, starosti 12,5 godina. Primetio sam da […] dobio je na snazi, svežini, i da je dosta aktivniji što se tiče učenja i koncentracije na časovima.“ — Srđan Igić

Kako da čitate ova iskustva

Ovo su iskustva roditelja, a ne naučna istraživanja, i pošteno je da to kažemo. Većina ove dece je u godinama skoka rasta, kada dete raste brže nego ikad od ranog detinjstva (poglavlje 7). Zato je jedini pouzdan način da vidite šta se dešava sa vašim detetom — merenje. Izmerite ga pre nego što bilo šta promenite, pa ponovo posle tri i posle šest meseci, uvek ujutru, i rezultate unesite u naš kalkulator rasta deteta. On pamti merenja na vašem telefonu ili računaru, pokazuje dete na krivi rasta u odnosu na vršnjake i — kad između dva merenja prođe šest meseci — računa brzinu rasta. Vaši brojevi vrede više od svake tuđe priče — i to su brojevi koje vredi pokazati pedijatru.

Gde je matičnom soku mesto u danu mladog sportiste

Flašica matičnog godži soka u ruci, među grmovima godžija na plantaži

U poglavlju 2 videli smo da za rast nije presudno koliko je hormona rasta u krvi, nego ima li telo energije i gradivnog materijala da na njega odgovori. Gradivni materijal su pre svega proteini, a dolaze iz hrane: mleka, mesa, jaja, ribe i mahunarki (Ishrana i rast dece).

Matični godži sok je u tome neobičan među voćnim sokovima. Pravimo ga pasiranjem: izdvoje se samo koštice i kožica, a pulpa ploda ostaje u soku, bez dodate vode, šećera i konzervansa. Zato u njemu ostaju i proteini iz bobice — analiza Zavoda za javno zdravlje Subotica (2025) izmerila je 1,7 g proteina na 100 ml, a većina voćnih sokova ima tek nekoliko desetih delova grama. Pošto oko 18% energije soka potiče iz proteina, matični sok se svrstava u izvore proteina, a proteini su potrebni za normalan rast i razvoj kostiju kod dece.

Kako se pije:

  • jedna čašica (33 ml) dnevno, uveče pred spavanje, pre večernjeg pranja zuba;
  • flašicu pre upotrebe promućkati — pulpa se prirodno sleže;
  • računa se u dnevnu porciju voća, a ne umesto obroka — za mladog sportistu važi sve iz poglavlja 6: dete treba da jede onoliko koliko trenira.

Želite da probate matični godži sok? Poručite ga na našem sajtu ili nas pozovite na 064 17 17 524 — isti broj je i na Viberu i WhatsAppu. Koliko košta i šta je u pakovanju, pogledajte ovde, a sva iskustva roditelja na stranici Iskustva kupaca.

10. Kada kod pedijatra

Sport, ishrana i san su ono što roditelj može da uradi kod kuće. Ali ako vas brine visina deteta, nijedan od njih ne zamenjuje merenje i pregled.

Javite se pedijatru ako:

  • dete posle treće godine, a pre puberteta, raste sporije od 4 do 5 cm godišnje — to je granica koju navode domaći dečji endokrinolozi (više u tekstu Nizak rast kod dece) — ili je godinama bilo na jednom mestu u odnosu na vršnjake, a sada zaostaje;
  • trenira mnogo, a gubi na težini ili ne dobija na težini;
  • devojčica sportistkinja nema menstruaciju do 15. godine ili joj je menstruacija prestala;
  • dete ima bolove u kostima koji ne prolaze, ili bol koji ga budi noću;
  • dete je znatno niže od oba roditelja.

Udruženje roditelja dece niskog rasta „Horast“ preporučuje da se visina meri na svakih šest meseci i beleži u kartu rasta (N1, 2025). Da biste brzo videli gde je vaše dete u odnosu na vršnjake, možete koristiti i naš kalkulator rasta deteta ili tabelu visine deteta po godinama — a sa rezultatom otići kod pedijatra.

Kako da prepoznate da li je visina deteta uopšte razlog za brigu, objasnili smo u tekstu Nizak rast kod dece — kada je razlog za brigu, a kada nije. Pedijatar je jedini koji može da poveže visinu, težinu, trening, ishranu i nalaze u jednu sliku.

11. Pitanja roditelja

Kako ubrzati rast kod dece?

Rast se ne može ubrzati preko granice koju detetu postavljaju geni. Ali do te granice se stiže samo ako ništa ne koči rast: zato je važno da dete jede dovoljno (i dovoljno proteina), dovoljno spava, kreće se i da se na vreme prepozna bolest ako postoji. Kad se takva „kočnica“ otpusti, dete neko vreme raste brže od vršnjaka.

Koji sport je najbolji za rast u visinu?

Nijedan sport ne čini decu višom. Najbolji je onaj koji dete voli i kojim će se baviti godinama — jer redovno kretanje gradi jake kosti i mišiće i podiže apetit.

Da li košarka pomaže rastu?

Ne. Košarkaši su visoki zato što se u košarku biraju visoka deca, a ne zato što ih je košarka napravila visokim.

Da li visenje na vratilu povećava visinu?

Samo privremeno, jer rastereti kičmu. Do večeri se ta razlika izgubi. Na ploče rasta u kostima visenje ne deluje.

Da li tegovi zaustavljaju rast?

Ne, ako je trening prilagođen uzrastu i vodi ga stručna osoba. Američka akademija za pedijatriju ovo navodi kao mit. Rizik su preteški tegovi bez nadzora i loša tehnika.

Da li gimnastika usporava rast?

Stručna komisija Međunarodne gimnastičke federacije zaključila je da trening ne umanjuje odraslu visinu. Gimnastičari su niski uglavnom zato što u tom sportu ostaju niža deca. Rizik postoji kad se u sportu ograničava hrana.

Da li vežbanje podiže hormon rasta?

Da, intenzivan napor kratkotrajno podiže hormon rasta u krvi. Ali taj skok ne znači više centimetara — isto kao što ni glad, koja hormon rasta podiže još više, ne čini decu višom.

Moje dete trenira svaki dan, a ne raste. Da li je sport kriv?

Najverovatnije nije, ako dete jede dovoljno za količinu treninga. Ako gubi na težini, stalno je umorno ili (kod devojčica) nema menstruaciju, razgovarajte sa pedijatrom — moguće je da troši više energije nego što unosi.

Može li dete koje trenira da pije matični godži sok?

Može, od navršene prve godine, kao i svaki drugi sok. Jedna čašica (33 ml) dnevno, uveče pred spavanje, računa se u dnevnu porciju voća. Za mladog sportistu sok je dodatak raznovrsnoj ishrani, a ne zamena za obrok.

Kada dete najviše raste?

U prvoj godini života i tokom skoka rasta u pubertetu, koji traje oko dve godine. Kod devojčica počinje ranije nego kod dečaka.

Zašto je dete ujutru više nego uveče?

Zato što se diskovi u kičmi tokom dana sabiju, a noću ponovo „napune“. Razlika je kod dece obično pola centimetra do centimetar. Zato dete uvek merite u isto doba dana.

Tekst je informativnog karaktera i ne zamenjuje savet pedijatra ni lekara sportske medicine. Matični godži sok je namirnica, a ne lek. Iskustva kupaca su lična iskustva i prenose se onako kako su objavljena na stranici Iskustva kupaca.

12. Izvori

Domaći

Strani

Povratak na vrh